Riječ za tebe Sasvim mala bobica

Voda male bare mirno je snivala u miru ljetne žege. Lijeno sjedeći na listu bijelog lopoča, mladi je žabac vrebao kukca dugih nogu koji je bezbrižno jurio glatkom vodenom površinom: očekivao je da mu uskoro dođe nadohvat i već se radovao slasnu zalogaju.

Malo podalje drugi je vodeni kukac, vilinski konjic, čeznutljivo pogledavao svoju dražesnu odabranicu i, u nedoumici kako da joj izjavi ljubav, zadovoljio se time da je tek izdaleka promatra.

Na obali je malen, jedva vidljiv cvijet umirao od žeđi. Iako tako blizu vode, nije joj se uspijevao približiti ni nakon što je njegovo korijenje dalo sve od sebe da je dohvati.

Jedna mušica, koja je nesmotreno dospjela u vodu, upravo se utapala. Njezina odveć nježna krila toliko su otežala da se više nije mogla podići, pa je počela tonuti.

Trnov grm pružao je svoje grane iznad bare. Na kraju najdulje njegove grane, koja je sezala do sredine bare, visjela je crna smežurana istom dozrela bobica; toga se časa otkinula i pljusnula u vodu. Barom je odjeknulo njezino »pljus!«, pomiješano s mnoštvom zvukova kojima su se glasali kukci.

Na mjestu gdje je pala trnova bobica, u vodi se pojavi prvi krug, zatim još jedan i još nekoliko krugova koji su sobom nosili sve što je bilo u blizini. Ponijeli su kukca dugih nogu i on je otplovio je s prvim krugom te ga žabac više nije mogao dohvatiti. Vilinskoga konjica val je odnio do njegove odabranice, sudarili su se, ispričali jedno drugome i nakon toga se zaljubili.

Kad je prvi krug stigao do obale zapljusnuo je o obalu i s nekoliko kapi poškropio žedni cvijetak koji je odmah živnuo. Drugi je krug podigao mušicu na obližnju vlat trave, gdje su joj se krilca posušila.

Koliko li je života promijenilo nekoliko sitnih krugova u vodi!

(B. Ferrero, Krugovi u vodi)

Poruka: koliko puta mislimo da ne vrijedi moliti niti išta činiti da se stvari promijene nabolje?! A zapravo treba samo početi i mnogo toga ide dalje kao samo od sebe. Vrijedi svaki dan iznova pokušavati. I bit će promjena, bit će bolje.