Krštenje

Što roditelji trebaju učiniti za krštenje djeteta?

Krštenje je najveći milosni dar Presvetog Trojstva koji čovjek prima nakon ulaska u život. Po sakramentu krštenja primamo od nebeskog Oca Duha posinjenja i ubrajamo se u djecu Božju. Isus nas u svojoj Krvi po sakramentu krštenja pere od grijeha - istočnog i osobnih. Krštenjem čovjek postaje novo stvorenje, nanovo rođeno iz vode i Duha Svetoga te se po njemu ugrađujemo u kraljevsko svećeništvo i postajemo narod Bogu stečen. Po krštenju smo za Boga opečaćeni - postajemo njegova draga svojina. Ovaj sakrament je početak životnog hoda čovjeka prema vječnom sjedinjenju s Bogom u ljubavi, u nebu. Krštenje je temelj i vrata svim ostalim sakramentima i milostima koje nam oni dijele. Stoga je od presudne važnosti pripraviti se na ovaj veliki i sveti čin, kako roditelji tako i kumovi a posebno odrasli novokrštenici.

- Roditelji koji imaju dijete za krštenje trebaju se najaviti župniku najmanje 15 dana prije planiranog dana krštenja.

- Roditelji su dužni prisustvovati pouci roditelja prije krštenja. Dan i sat pouke reći će im župnik kada se prijave.

- Roditelji su dužni donijeti dokument iz matičnog ureda u kojem se nalaze podaci o njihovu djetetu.

- Krsni kum djeteta mora ispunjavati uvjete koje predviđa Zakonik kanonskoga prava Katoličke Crkve koji su navedeni u ZAKONIKU KANONSKOGA PRAVA.

- Ako kum ne živi na teritoriju župe gdje će se dijete krstiti treba donijeti potvrdu od svoga mjesnog župnika da može kumovati.

- Roditelji novokrštenika trebaju na krštenje ponijeti krsnu haljinicu i krsnu svijeću

Dodatak:

Krsni kum (kuma) djeteta mora ispunjavati uvjete koje predviđa Zakonik kanonskog prava (kanon 874 & 1) tj.
Da je prikladan i da ima nakanu vršiti tu službu.
Da je navršio šesnaestu godinu života (osim ako nije drugačije određeno).
Da je katolik, a to znači: da je kršten, pričešćen i potvrđen, a ako živi u braku, da je crkveno vjenčan, te da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom.
Da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom.
Da nije otac ili majka krštenika.

Što o krštenju govori Katekizam Katoličke Crkve

Krštenje je najveći milosni dar Presvetog Trojstva koji čovjek prima nakon ulaska u život. Po sakramentu krštenja primamo od nebeskog Oca Duha posinjenja i ubrajamo se u djecu Božju. Isus nas u svojoj Krvi po sakramentu krštenja pere od grijeha - istočnog i osobnih. Krštenjem čovjek postaje novo stvorenje, nanovo rođeno iz vode i Duha Svetoga te se po njemu ugrađujemo u kraljevsko svećeništvo i postajemo narod Bogu stečen. Po krštenju smo za Boga opečaćeni - postajemo njegova draga svojina. Ovaj sakrament je početak životnog hoda čovjeka prema vječnom sjedinjenju s Bogom u ljubavi, u nebu. Krštenje je temelj i vrata svim ostalim sakramentima i milostima koje nam oni dijele. Stoga je od presudne važnosti pripraviti se na ovaj veliki i sveti čin, kako roditelji tako i kumovi a posebno odrasli novokrštenici.

Katekizam Katoličke Crkve je službeni dokument koji je nastajao tijekom II. vatikanskog sabora, a kojeg je odobrio, zapovijedio i potpisao Sveti Otac Ivan Pavao II. 11. listopada 1992. godine na tridesetu obljetnicu početka II. vatikanskog općeg sabora . U ovomu katekizmu koji je napisao sam sveti Otac između ostalog stoji
»...Stoga od crkvenih pastira i vjernika tražim da prihvate ovaj Katekizam u duhu zajedništva te se marno njime služe u ispunjavanju svog poslanja navješćivati vjeru i pozivati na evanđeoski život...»
Katekizam Katoličke Crkve je dakle obvezujući dokument Svete Stolice za cjelokupnu hijerarhiju Crkve kako za pastire tako i za vjernike. Njegovi naputci ne smiju se omalovažavati a pogotovo ne svojevoljno tumačiti ili odbacivati. U nastavku su doneseni samo neki dijelovi iz Katekizma koji se odnose na krštenje. Katekizam Katoličke Crkve u hrvatskom prijevodu izdala je Hrvatska Biskupska Konferencija 1994. i može se nabaviti u knjižarama vjerskih izdanja.

 

628. - Krštenje, kojemu je izvorni i puni znak uranjanje, djelotvorno označuje silazak u grob kršćanina koji umire grijehu s Kristom da bi imao novi život: «Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života» (Rim 6,4).

784. - Ulazeći po vjeri i krštenju u Božji narod, čovjek postaje sudionik u jedinstvenom pozivu toga naroda – u svećeničkom pozivu: «Krist Gospodin, veliki svećenik uzet između ljudi, učinio je od novoga naroda kraljevstvo i svećenike za Boga, Oca svoga. Krštenici su, zaista, po novom rođenju i pomazanju Duha Svetoga posvećeni da budu duhovni dom i sveto svećenstvo.»

871. – Kristovi su vjernici oni koji su krštenjem pritjelovljeni Krisu, učinjeni Božjim narodom i zbog toga su, postavši na svoj način dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, pozvani da, svaki prema svojhem položaju, vrše poslanje koje je Bog povjerio svojoj Crkvi da ga ispuni u svijetu.

1213. – Sveti krst je temelej cijeloga kršćanskog života, ulazi u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja. «Krštenje je sakrament preporođenja vodom i riječju.»

1246. – Krštenje može primiti svaki čovjek i samo čovjek koji još nije kršten.
1250. – Budući da se djeca rađaju s ljudskom naravi palom i okaljanom istočnim grijehom, to su i oni potrebni novoga rođenja u krštenju da budu oslobođeni vlasti tame i preneseni u kraljevstvo slobode sinova Božjih, kamo siu pozvani svi ljudi. Milost spasenja kao čist dar posve se osobito očituje u krštenju djece. Prema tome, Crkva i roditelji lišili bi dijete neprocjenjive milosti da postane dijete Božje kada mu ne bi podijelili krštenje nedugo poslije rođenja.

1255. – Pomoć roditelja vrlo je važna za razvoj krsne milosti. Tu je važna i uloga kuma ili kume, koji stoga, trebaju biti postojani vjernici, sposobni i spremni pomoći novokrteniku, djetetu ili odraslome, na putu kršćanskog života. Njihova je zadaća prava crkvena služba...

1258. – Oduvijek je Crkva čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime.To krštenje krvlju i želja za krštenjem, donose plod krštenja, a da po sebi nisu sakrament.

1259. – Što se tiče katekumena koji umru prije krštenja, izričita želja da ga prime, sjedinjena s kajanjem za grijehe i s ljubavlju, jamči im spasenje koje nisu mogli primiti po sakramentu.

1261. – Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ne može drugo nego ih poivjeriti Božjem milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko Božje milosrđe, naime, koje želi da se svi ljudi spase, i Isusova nježnost prema djeci kada govori: «Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im!» (Mk 10, 14), dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja.

1263. – Krštenjem se opraštaju svi grijesi, tj. Istočni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe. U onih, naime, koji su preporođeni ne ostaje ništa što bi ih priječilo da uđu u Kraljevstvo Božje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha, od kojih je najteža upravo odvojenost od Boga.

1264 . – Ipak u krštenima ostaju stanovite vremenite posljedice grijeha kao što su trpljenje, bolest, smrt ili slaboće vezane uz život kao što su karakterne slabosti itd., zatim sklonost na grijeh, koju predaja nazivlje požudom ili slikovito klicom grijeha...

1266. – Presveto Trojstvo daruje kršteniku posvećujuću milost, milost opravdanja.

1270. – Krštenici, preporođeni za sinove Božje, dužni su pred ljudima ispovijedati kršćansku vjeru koju su primili od Boga preko Crkve i sudjelovati u apostolskoj i misionarskoj djelatnosti naroda Božjega.

1273. – Po krstu pritjeovljeni Crkvi, vjernici primaju sakramentalni biljeg koji ih posvećuje za kršćansko bogoštovlje: Krsni pečat kršćane osposobljuje i obvezuje na služenje Bogu živim sudjelovanje u svetom Bogoslužju Crkve te na izvršenje njihova krsnog svećeništva svjedočanstvom sveta života i djelotvorne ljubavi.